Durieux online knjižara, grafički poslovi i izdavaštvo. Časopis Fantom Slobode, Tilla Durieux. Online kupovina knjiga i časopisa. Online trgovina.
 
pretraživanje:     
 
 
Nove knjige

Cijenjeni čitatelji, zbog radova na našoj internetskoj stranici nismo u mogućnosti objavljivati grafički pripremljene obavijesti o našim novoobjavljenim naslovima osim u ovakvom rudimentarnom obliku. Stoga Vas ovom prilikom samo obavještavamo o novoizašlim naslovima:

Ivana Rogar

Tamno ogledalo

Svijet priča Ivane Rogar na prvi pogled djeluje poznato, da bi se malo–pomalo stvarnost u njima raspala. No tek potom čitatelja čeka pravo iznenađenje: autorica virtuozno vodi dvostruku igru u kojoj najvećom tajnom nisu zahvaćeni likovi nego upravo pripovjedači. Njih četrnaestero hrabro je stavila pred tamno ogledalo — priče koje nam pričaju — i vješto sakrila u njemu. Profinjena proza o okrutnom svijetu.

Ivana Rogar (1978, Zagreb), spisateljica, urednica i prevoditeljica. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je trenutno na doktorskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma. Urednica je u književnim časopisima Quorum i Libra Libera. Osim u tim časopisima autorske tekstove objavljivala je još u Hrvatskom filmskom ljetopisu, 15 dana, Zarezu, Temi, Autsajderskim fragmentima, Balkanskom književnom glasniku i Op.a. Prevela je s engleskog na hrvatski sedam knjiga, a pjesme su joj objavljene u novom izdanju američkog časopisa The Cafe Review. Suradnica je Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Tamno ogledalo njezina je prva knjiga.

Damir Pilić

Splitting

Kako sam tražio Srbe po gradu

U romanu Splitting, zlokobno višeznačnog podnaslova „Kako sam tražio Srbe po gradu“ (koji bi u drugoj kulturi, recimo češkoj, mogao biti naslov kakve hašekovske humoreske), čitav se jedan svijet dobrih susjeda, prijatelja i školskih drugova dijeli, puca po šavovima i urušava. Utemeljena na iskustvu mladosti koja tek dozrijeva pod socijalističkim zgradurinama Splita kroz igru baluna, prva pijanstva, sitne krađe, markiranje nastave i smušeni, neobavezni seks, splitske djece koja odjednom, još u svojim zelenim godinama, doznaju kako „nismo svi isti“, ova proza precizno dočarava i demistificira vrijeme u kojem je dalmatinska metropola potresno i zauvijek mijenjala svoje lice. Radnja romana najvećim se dijelom zbiva u jednome od splitskih kvartova koje su nastanjivala vojna lica bivše JNA, uglavnom na službi u bivšoj Ratnoj luci Lora, u rasponu od Nove godine 1990. do 15. studenoga 1991., kada su prve granate s brodova tadašnje jugoslavenske mornarice pale na Split. Ispričana iz pozicije više likova, većinom maloljetnih srednjoškolaca, koji prema promjenama što nastupaju iskazuju više ili manje nerazumijevanja i otpora, ova se splitska priča doima autentičnijom i istinitijom od svega o tome dosad napisanog. Ovim se romanom novinar i publicist Damir Pilić nametnuo kao izvrstan pripovjedač, a Splitting definitivno spada u vrh recentne domaće prozne produkcije.

Damir Pilić rođen je 1969. u Šibeniku. Magistrirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i diplomirao novinarstvo na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Kao samostalan autor objavio psihološku monografiju "Samoubojstva: oproštajna pisma" (Marjan express, 1998.) i roman "Đavo prvo pojede svoju majku" (Dalmagrad, 2001.), za koji je dobio treću nagradu na „Arkzinovom“ natječaju za najbolje prozno djelo s područja bivše Jugoslavije. U koautorstvu s dr. Draženom Lalićem objavio socio-psihološku studiju o mladim splitskim delinkventima "Na mladima svijet zastaje" (Jesenski i Turk, 2001.), te monografiju „Torcida: pogled iznutra (Profil, 2011.), a u koautorstvu s Edom Vujević književno-znanstvenu studiju „Dedal na iglama“ o splitskim apstinentima, bivšim ovisnicima o heroinu (Naklada Bošković, 2005.). Priče objavljivao u književnim časopisima „Godine“ i „Nova Istra“ te u „Arkzinu“ i „Slobodnoj Dalmaciji“. Od 1994. do 2001. radi kao reporter „Feral Tribunea“, a od 2001. kao reporter i politički komentator „Slobodne Dalmacije“. Živi u Splitu.

Nena Dimitrijević / Braco Dimitrijević

Odabrani tekstovi

Knjiga Odabrani tekstovi obuhvaća kritike, eseje i intervjue koje su povjesničarka umjetnosti Nena Dimitrijević i umjetnik Braco Dimitrijević objavili u Hrvatskoj i inozemstvu tijekom više od četrdeset godina svog plodnog rada. Značaj knjige nadilazi napor potreban da se obimni materijal objedini i prevede. Naime, uzimajući u obzir činjenicu da su Dimitrijevići većinu svoje karijere s uspjehom nezapamćenim na ovim prostorima izgradili na internacionalnoj umjetničkoj sceni, većina njihovih ondje objavljenih tekstova kod nas je nepoznata. Današnjoj generaciji koja oblikuje stvarnost i budućnost domaćeg umjetničkog konteksta, knjiga će biti vrlo poučno štivo, jer ne samo da izravno iz pera kreatora i sudionika donosi svjedočanstva o najznačajnijim umjetničkim fenomenima druge polovice 20. stoljeća, već zorno predstavlja kritičarsko-kreativni model i kriterije aktivnog utjecanja na zatečenu strukturu kulturnog sustava koje su autori knjige svojim djelovanjem provodili. U konačnici, oni retrospektivno predlažu i metodu objektivnog sagledavanja i verifikacije danas izuzetno cijenjenog razdoblja konceptualne umjetnosti, a posebice zagrebačkog kruga čiji su istaknuti protagonisti.

 Nena i Braco Dimitrijević nesvakidašnje su uravnotežen kreativni par. Kustoska i kritičarska djelatnost Nene Dimitrijević, antologijska po dosljednoj promociji radikalnih strategija umjetnika njene generacije u tiskanim i elektronskim medijima te izložbenim prostorima, realizirana je koncepcijskim i jezičkim osuvremenjivanjem medija likovne kritike i izložbene prakse. Slavnim umjetničkim akcijama i projektima koji su odražavali njegove radikalne stavove o fundamentalnim pitanjima umjetničkog stvaralaštva i njegove pozicije u društvu, odnosa pojedinca i političke moći, odnosno, umjetnika i kulturnog sustava, kao i suštinskim odvajanjem od prevladavajućeg modela teorija i konstrukta povijesti, kulture i civilizacije uopće, Braco Dimitrijević je ostvario status jednog od vodećih inovatora na globalnoj sceni suvremene umjetnosti. Njihova djelatnost preklapa se u stavu da je smisao umjetničkog rada u njegovoj kognitivnoj i etičkoj dimenziji, koje artikulirane u estetsku formu blagotvorno i konstruktivno djeluju unutar umjetničkog i šire društvenog diskursa. Umjetnici, kritičari, kustosi, institucije i kolekcionari, u ovom poslanju imaju svoje distinktne uloge, pa iako se Dimitrijeviće često percipira kao par kreativaca upućenih jedno na drugo, zasebne karijere uspješnog umjetnika i uspješne kritičarke odlično pokazuju kako se isto teorijsko stajalište razvija u različitim područjima djelovanja.

Fantom slobode 1-2014

Većina priča autorica predstavljenih u ovom Fantomu slobode govori o moru, nipošto onom s turističkih prospekata, nego egzistencijalnom, u koje smo uronjeni i kad je odsutno ili pak nedohvatljivo — i možda smo baš tada najviše u njemu. Zadranka Korana Serdarević, komparatistica i kroatistica, već je pobijedila na Večernjakovu natječaju Ranko Marinković zahvaljujući svojem suptilnom izražavanju višeslojnosti ljudskog iskustva: u njezinim pričama iskustvo postaje onakvim kakvim ga čovjek sam odabere vidjeti, iskustvo postaje raznoliko, mnogostrano, neuhvatljivo. Ružica Gašperov naizgled suhim pripovijedanjem obavještava čitatelja o sočnom životu koji sam treba uzeti u ruke, umjesto da čeka da mu padne u krilo, a lirska proza Beograđanke Jelene Paligorić, koja se prvenstveno bavi dramom, puno je nenametljive sjete. Kristina Posilović, kroatistica iz Rijeke, piše duhovite eseje o društvu i ponašanju, uspješno spajajući sadašnjost i uspomene. Smilja Savin dugogodišnja je kratkopričašica koja se ovdje okušala u pripovijedanju u drugom licu. Voajerski svjedočeći erotskom odnosu na plaži, stavlja čitatelja u položaj da se sam sa sobom dogovori koliko je spreman predati se toj erotičnosti, a koliki dio njega će ipak ustuknuti kad mu pripovjedač kaže da je on, čitatelj, taj koji uživa u erotičnosti. Iva Pejković i Marija Biljan autorice su vješto napisane proze prožete slutnjama i neodređenim dojmovima koji čitatelje vode do ruba razumijevanja. Splićanka i arheologinja Sanda Hančević, pak, donosi čarobnu priču na tragu mitologije i poganskih vjerovanja, a njena sugrađanka Mislava Zuppa Rašić, mlada kulturologinja, donosi izvadak iz života u kojem su likovi ostvareni na razini ideja. Vrlo konkretna priča Luce Kozine, mlade kroatistice iz Splita, nemilosrdnom specifičnošću ledi krv u žilama i navodi čitatelja da se ponovno zapita ona pitanja koja se pitao tijekom rata i koja će se pitati tijekom bilo kojeg rata. Iva Tkalec iz Varaždina, pobjednica natječaja Prozak, razonodi nas pričom o starosti koju istovremeno parodira i daje do znanja da je ona uvijek blizu i čeka svakog čovjeka. Drama Kućni posjet teatrologinje Tanje Novak vješto i duhovito analizira, secira i servira političke i socijalne odnose u Hrvatskoj. Pod duhovitim prismotrom Novak glatko izbjegava satiričnost koja lako zapada u banalno i plitko ismijavanje društva. Njezino pero duhovito pogađa tamo gdje ona želi, a pritom ostvaruje snažno kritičko djelo. Ovo izdanje Fantoma slobode donosi poetski blok sastavljen od pjesama manje ili više poznatih pjesnikinja — ali čije je pisanje bez iznimke vrlo zanimljivo. Rodno obilježeno pismo, kao i u proznom bloku, valjalo bi potaknuti na razmišljanje o potencijalnim strukturnim i sadržajnim svojstvima ženskog pisanja. Ciklus ovog broja počinju visoko intelektualne i cerebralne pjesme Lidije Dujić, na što smo navikli već i u drugim njezinim djelima, a za čije je potpuno razumijevanje potrebno određeno književno znanje; međutim, one se i bez tog znanja daju osjetiti, a njihova se komunikabilnost ostvaruje i na intuitivnoj razini. Mlada pjesnikinja Marije Bralović iz Požege u Srbiji gradi draž pisanja na rascjepkanosti i iznenadnim senzacijama svakog novog komadića kratkog stiha. Bosanskohercegovačka pjesnikinja Jelena Remetić donosi dašak nadrealizma i njemu svojstvene čudnovate senzacije. Slijede romantične pjesme mlade Imoćanke Valentine Divić koje odišu mistikom i tajanstvenošću.  Debitantica Suzana Štehec iz Zaboka iznenađuje svojom odvažnom lirikom koju je potrebno pročitati i više puta da bi legla na svoje mjesto. Marta Onjin iz Subotice daje nam simulaciju diskursa matematičkih ispitnih pitanja, diskursa osmrtnica i ustaljenih fraza koje se ispisuju u školskom dnevniku čime s tim poznatim tekstovima gradi dijaloški odnos i preispituje potrebitost njegovih sustavnih ponavljanja. Iskusna pjesnikinja Katica Felštinski dariva nas ugodnom slikovitom lirikom koja ne bježi od ljubavi i sudbonosnih značenja. Poezija mlade pjesnikinje Norme Trkovnik, koja objavljuje prvi put uopće, odiše žudnjom, a njezin lirski subjekt pokazuje kako u životu može naći oduševljenje i posebnost u malim stvarima. Zora Birimiša iz Splita razgaljuje nas poezijom uspomena kojom dominira nostalgičan ugođaj, a Karolina Zelenika daje nam prekrasne analitičke pjesme u maniri najboljih suvremenih pjesnika. Mladi znanstvenik Robert Bagarić oduševio je urednike lucidnim lirskim fragmentima objedinjenim u ciklus Odbljesci koji ovdje donosimo u cijelosti. Bagarić Odbljescima pokazuje začudno poznavanje funkcioniranja ljudskog duha pa se i nehotice pitamo: tko je taj autor koji me tako dobro poznaje? Putopis bosanskohercegovačkog putnika Borisa Maksimovića zaokružuje ovo izdanje Fantoma slobode svojim liberalnim, otvorenim pristupom različitim kulturama koje spaja u osviještenom diskursu. Nepatvoren užitak s kojim prikazuje te razlike, Maksimovića, koji je na početku literarne karijere, potvrđuje kao relevantan glas među suvremenim putopiscima. Nakon književnih priloga nešto zabavno. Na temat o tome kako je biti urednik u Hrvatskoj, predstavljen u prošlom Fantomu slobode uglavnom iz vizure urednica, stiglo je vrlo duhovito reagiranje za koje bi nam bilo žao da ga ne podijelimo s čitateljstvom. Zadnji blok posvećen je Dariu Šolmanu, njujorškom umjetniku splitskih korijena i njegovu online filmskom dnevniku.

Berislav Lončarević

Bijeg u planine

... ili kamo nas je odnijela snježna daska

„Bijeg u planine“ knjiga je o počecima snowboarda u Hrvatskoj, ali i istinita priča o šarolikoj grupici individua koja je odlučila potražiti jedan drugačiji put. Ti inovativni klinci okrenuli su leđa gradu i svemu što on predstavlja, otisnuli se put planina, na snijeg, i pokušali oživjeti one stare ideale poznate iz vremena hippy pokreta ili rock and roll revolucije šezdesetih. Ideale slobode, zajedništva, ljubavi i prijateljstva. Oni su zavezali daske za noge i otklizali pravcem postavljenim protivno vremenu, čiji su prolazak tako uspješno i dugotrajno negirali. Vrijeme ih je ipak na kraju uspjelo sustići, ali njihov put time nije postao obezvrijeđen, on je s planinskih vrhova samo premješten na područje konformizma života srednjih godina, gdje još uvijek obitava potpomognut golemom količinom vedrih uspomena. Po svojoj formi ova je pripovijest postavljena između romana, kratkih priča u nizu i putopisne proze, te je zaokružena slika tog vremena. Knjiga je oda generaciji koja danas živi običnim životom, ali nije zaboravila svoj bunt, koji nikada dosad nije bio medijski eksponiran.

Berislav Lončarević čovjek je od knjiga, ali isto tako zaljubljenik u planine i ocean. Nakon što je podario svoju mladost snježnoj dasci u zimskim mjesecima te wakeboardu u ljetnima, otisnuo se na putešestvije koje ga je uobličilo u pasioniranog surfera oceanskih valova. Već više od deset godina živi u Indoneziji, gdje svoje vrijeme dijeli između knjiga i valova. Prvo prozno djelo u Hrvatskoj objavio je 2009. (Skitač na valovima, Profil). Nakon toga u Indoneziji je objavio knjigu kratkih priča na engleskom jeziku (False Prophet, Saritaksu, 2010.). Bijeg u planine nova je Berislavova knjiga.

ISPRIKA

POŠTOVANI ČITATELJI,


OBAVJEŠTAVAMO VAS DA SU NAŠE INTERNETSKE STRANICE TRENUTNO U IZRADI PA TRENUTNO NISMO U MOGUĆNOSTI STAVLJATI OBAVIJESTI O NOVIM NASLOVIMA.


ZAHVALJUJEMO NA RAZUMIJEVANJU

Narudžbe
Narudžbe
Snježana Banović: KAZALIŠTE KRIZE
Snježana Banović: KAZALIŠTE KRIZE

POŠTOVANI ČITATELJI,


OBAVJEŠTAVAMO VAS DA SU NAŠE INTERNETSKE STRANICE TRENUTNO U IZRADI PA TRENUTNO NISMO U MOGUĆNOSTI STAVLJATI OBAVIJESTI O NOVIM NASLOVIMA.


ZAHVALJUJEMO NA RAZUMIJEVANJU

Novi broj časopisa Fantom slobode 3/2013
Novi broj časopisa Fantom slobode 3/2013
Lipicanci Franka Westermana
Lipicanci Franka Westermana

Ivan Sršen: Harmatan
Ivan Sršen: Harmatan
Zbirka pjesama Bore Cosica
Zbirka pjesama Bore Cosica

Krešimir Purgar: SLIKE U TEKSTU
Krešimir Purgar: SLIKE U TEKSTU
Tatjana Bezjak: X
Tatjana Bezjak: X

Novi broj Fantoma slobode
Novi broj Fantoma slobodeFantom slobode donosi tekstove o Pulskoj grupi do njenog nastupa na Venecijskom bijenalu arhitekture 2012. godine. Grupa je objavila i dvije knjige: Katarina 06. Otvaranje pulske obale, UPI–2M i Grad postkapitalima. Rad grupe obuhvaćai vizualne radove poput karata, nacrta, shema i sl. Pulska grupa je neformalna skupina iz Pule oformljena 2006. godine prilikom organiziranja studentske radionice u bivšoj vojnoj zoni Katarina u Puli. Nakon što je vlast negativno reagirala na rezultate radionice grupa kreće u istraživanje mogućnosti razvijanja grada mimo vladajuće klase, pa organizira proteste, okupljanja, tribine, javne događaje i predavanja. 2008. godine izdaje »Crveni plan«, a 2009. članovi organiziraju međunarodnu konferenciju »Grad Postkapitalizma«. Jedni su od suosnivača građanske inicijative za Muzil »Volim Pulu« te inženjerske zadruge »Praksa«. Rad im je prikazivan na više međunarodnih smotri i izložbi, a 2012. godine predstavljaju Hrvatsku na bijenalu arhitekture u Veneciji.
Nova knjiga Branka Polića
Nova knjiga Branka Polića»Pregršt glazbenih anegdota« nadovezuje se na zbirku »1000 glazbenih anegdota« istog autora (Durieux, 2012). Trodjelnog je sadržaja: obuhvaća susrete s pjevačima, pretežito opernim, ljudima ne–glazbenicima, no koji manje–više od glazbe žive (redatelji, menadžeri, kritičari i dr.) i tematiku vezanu uz glazbu. Pojedine anegdote autor je prethodno sakupljao iz raznovrsnih izvora za rubriku »Note i anegdote« popularnog noćnog programa Hrvatskog radija »Klasikom po Drugom« od 1997. do 2004. U sadašnjem obliku, uz pojedine likove može poslužiti kao razonoda, ali i pouka.
Kritike, predgovori, razgovori (1962.–2011.) Želimira Koščevića
Kritike, predgovori, razgovori (1962.–2011.) Želimira KoščevićaKritičarska aktivnost Želimira Koščevića počinje početkom šezdesetih dok je još studirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i kada je jugoslavensko društvo, uz povremene kratkotrajne retardacije, u sferi vizualnih umjetnosti po svom prevladavajućem intelek-tualnom nagnuću bilo već čvrsto opredijeljeno za progresivne stvaralačke koncepte, a Hrvatska sa Zagrebom bila poprište jedne od najživljih umjetničkih scena u Europi. Ovom je statusu i Koščević osobno pridonio kao kustos Galerije Studentskog centra u najvažnijem razdoblju njene aktivnosti od 1966. do 1979. godine, kada je promovirao umjetničke prakse i umjetnike koji su tijekom sljedećeg razdoblja ključno obilježili nacionalnu i globalnu umjetnost, te inaugurirao kustosku praksu kakva će u sferi prezentacije suvremene umjetnosti kasnije postati normom. Upravo će neprekidni, aktivni kustoski rad i iskustvo upravljanja galerijom te neposredna interakcija s umjetnicima i publikom, njegove kritičke prosudbe izložbi i fenomena uz visoku razinu teorijskog znanja i informiranosti, ute-meljiti i na praktičnim spoznajama.
Nova knjiga u izdanju Durieuxa - Postrojavanje: Nova desnica u istočnoj Europi
Nova knjiga u izdanju Durieuxa - Postrojavanje: Nova desnica u istočnoj Europi»Pregršt glazbenih anegdota« nadovezuje se na zbirku »1000 glazbenih anegdota« istog autora (Durieux, 2012). Trodjelnog je sadržaja: obuhvaća susrete s pjevačima, pretežito opernim, ljudima ne–glazbenicima, no koji manje–više od glazbe žive (redatelji, menadžeri, kritičari i dr.) i tematiku vezanu uz glazbu. Pojedine anegdote autor je prethodno sakupljao iz raznovrsnih izvora za rubriku »Note i anegdote« popularnog noćnog programa Hrvatskog radija »Klasikom po Drugom« od 1997. do 2004. U sadašnjem obliku, uz pojedine likove može poslužiti kao razonoda, ali i pouka.
Durieux - digitalna izdanja knjiga
Od 11. srpnja 2011. godine počeli smo naše naslove objavljivati i u elektronskom (epub) obliku. Neki naši naslovi već su sada dostupni na portalima www.planet9.hr i tookbook.com
Najnovija knjiga Claudia Magrisa
Najnovija knjiga Claudia MagrisaTri priče ove knjige (Graf, Glasovi i Vi ćete, dakle, razumjeti) nezaobilazni su pjev drame življenja koja i jest sastavni dio cjelokupnoga Magrisova opusa. Neki književni kritičari priču Graf smatraju jednim od njegovih najljepših književnih izraza. To bismo mogli ustvrditi i za ostale dvije. Zanimljivo je da ju je, pod naslovom Io pescatore di anime morte [Ja lovac mrtvih duša], talijanski dnevni list „Il Corriere della sera“ objavio 23. prosinca 1990., da bi se zatim u obliku dugačke priče pojavila i u drugim izdanjima.
Prvo izdanje na hrvatskome prevedeno je izravno iz autorova rukopisa i smjesta bijaše jasno da je riječ o velikom zaokretu Magrisova književnog izraza.
Tom grafu, sasvim beznačajnom malom čovjeku, tek prividnom luđaku, autor dodjeljuje važnu ulogu vođenja računa o životima koji to više nisu. Njega, koji ni grof ni graf uistinu nije, opisuje dugačkim rečenicama, dugačkim poput rijeke iz koje vadi mrtve duše, rečenicama povezanim bezbrojnim zarezima jer bi u protivnom tijela mogla „zapeti“ u bujici njegovih riječi i u rijeci koju je gotovo nemoguće obuzdati.
U drugim dvjema pričama, Glasovi i Vi ćete, dakle, razumjeti, pojavljuje se drukčiji, jednako tako zanimljiv način narativnog izražavanja. Uvjetno bismo ga mogli nazvati kompulzivno nabrajanje, koje će ubrzo zatim postali vrlo važnim elementom autorova izraza, svaki put kada beskrajna samoća i patnja razdiru čovjeka gotovo do manijakalnog delirija, kao u Glasovima.
Primjerice, ludilo mahnitost neuračunljivost neumjerenost manija fix ideje paranoja šizofrenija psihoza razboritost, izgovoreni u jednom dahu i bez zareza, pretvaraju se u svojevrsnu stilsku figuru na koju ćemo, poslije tih priča, redovito nailaziti u Magrisovu književnom izrazu.
Ta moderna Euridika, heroina priče Vi ćete, dakle razumjeti, besprijekorna je ženska figura, mučenica i mučiteljica svojega Orfeja, ali uistinu i dirljiv hvalospjev ženi i njezinoj požrtvovnoj ženstvenosti.
Riječ je o dubinskom istraživanju najskrivenijih meandara ljudske duše, a njih se ne može istražiti bez odisejevske temeljitosti lutanja svim mogućim morima.

Claudio Magris rođen je u Trstu 1939. Diplomirao je njemački jezik i književnost na Sveučilištu u Torinu. Predavao je modernu i suvremenu njemačku književnost na različitim i mnogobrojnim stranim sveučilištima te na sveučilištu u Torinu i Trstu.
Profesor emeritus tršćanskoga sveučilišta.
Autor je brojnih znanstvenih i književnih djela od kojih su neka prevedena na više od dvadeset stranih jezika, među kojima: Il mito absburgico nella letteratura austriaca moderna, Einaudi, Torino 1963, 1976, 1988, 1996, 2009; Lontano da dove. Joseph Roth e la tradizione ebraicoorientale, Einaudi, Torino 1971, 1977, 1989; L’altra ragione, Tre saggi su Hoffmann, Stampatori, Torino 1978; Dietro le parole, Garzanti, Milano 1978, 1988, 2002; Itaca e oltre, Garzanti, Milano 1982, 1991; Trieste un’identità di frontiera, s Angelom Ara, Einaudi, Torino 1982, 1987, 2007; L'anello di Clarisse, Einaudi, Torino 1984, 1999; Utopia e disincanto. Eseji (1974–1998), Garzanti, Milano 1999, 2001; Illazioni su una sciabola, Cariplo Laterza, Milano Bari 1984, Studio tesi, Pordenone, Garzanti, Milano 1986; Le voci, Edizioni dell’Elefante, Roma 1994; Il melangolo, Genova, 1995, Il nuovo melangolo, Genova 1996; Danubio, Garzanti, Milano 1986; Stadelmann, Garzanti, Milano 1988; Un altro mare, Garzanti, Milano 1991; Il conde, Melangolo, Genova 1996; Microcosmi, Garzanti, Milano 1997; Utopia e disincanto, Garzanti, Milano 1999; La mostra, Garzanti, Milano 2001; Alla cieca, Garzanti, Milano 2005; Lei dunque capirà, Garzanti, Milano 2006; Teatro: Stadelmann, Le voci, Essere già stati, La mostra, Lei dunque capirà. Garzanti, Milano 2010.
Desetak njegovih djela prevedeno je dosad na hrvatski jezik. Durieux je objavio Ono drugo more (1993), Stadelmann (1995), Mikrokozmi (2000), Trst (2002) i Naslijepo (2007).
Claudio Magris dobitnik je brojnih prestižnih nagrada u Italiji i inozemstvu.

Nova knjiga Željka Ivanjeka
Nova knjiga Željka IvanjekaIme Željka Ivanjeka u književnim je krugovima prilično snažno odjeknulo kada je 2001. Godine objavio izvrstan za Mali rječnik romantizma za koji je 2002. I nagrađen godišnjom nagradom za književnost i umjetnost Matice hrvatske. No, današnjem novinaru, iza kojeg je i podosta staža u tiskovinama tzv. omladinskog novinarstva, to ni u kojem slučaju nije bila premijera u književnim poslovima. Naime, još krajem šezdesetih objavljivao je poeziju, sedamdesetih jedan omladinski roman, osamdesetih dvije zbirke priča, te antologiju američke kratke proze. Godine 2010. Objavljeno mu je remek–djelo roman Staljingrad. Ivanjekova proza, proza izvan dominantnih proznih trendova, sjetna je, a ponekad opet »tvrda« i vrlo izravna, ima blagoromantičarski prizvuk. Priče su mu tople i ljudske, tzv. male priče o malim, običnim ljudima, o melankoličnoj svakodnevici i kao takve doista tijekom čitanja izazivaju nekakvu blagu tugu, otkrivamo novu osjetljivost za svakodnevnu stvarnost, banalnu koliko i duboko zagonetnu. Ivanjek je tip pripovjedača koji se ne zadovoljava pojednostavljenim rješenjima, njegovi likovi, ukupna struktura teksta simultano otvaraju mnoga vrata u slojevitost samog života i njegova protjecanja. U pričama je stilski primjetno da je riječ o autoru koji umije napisati prozu koja se sastoji od pročišćenih i jednostavnih, ali i složenijih i narativno raskošnijih priča. Osim toga, Ivanjek također zna i važnost prve rečenice, koje u njegovim pričama uvijek udaraju snažno, poput nekakvog kondenziranog dojma priče u cjelini. Željko Ivanjek rođen je 30. Prosinca 1954. U Zagrebu. Gimnaziju je završio na Trešnjevci te jednu godinu u Sjedinjenim Državama. Na četvrtoj godini prestao studirati indologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao novinski urednik, novinar, televizijski redatelj i scenarist. Napravio je osamdeset dokumentarnih i dokumentarno–igranih filmova. Objavljeno mu je desetak knjiga proze, poezije i esejistike. Danas radi kao novinar u Jutarnjem listu. Živi u Zagrebu.
Fantom slobode 1-2012
Fantom slobode 1-2012Časopis za književnost Fantom slobode svoj je prvi broj u 2012. godini u cijelosti posvetio riječkom M.M.C.-u. Časopis objavljuje kompilaciju tekstova koji su napisani za potrebe kataloga izložbe Deset godina M.M.C-a ususret 40 godina Kluba Palach, održane 2007. godine u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Pet godina nakon otvorenja izložbe, časopis funkcionira kao nikad objavljen katalog izložbe. Izdanje je inicirao i uredio Branko Franceschi.
Časopis slikom te riječju sudionika, suradnika i sukreatora programa MMC-a, pojašnjava strategiju kojom je centar prerastao u fenomen koji je nadišao riječki kontekst, te se kao jedan od najsnažnijih nezavisnih projekata u kulturi afirmirao na nacionalnoj, regionalnoj i internacionalnoj razini. Program MMC-a zasnovan na fuziji suvremene vizualne umjetnosti, rocka, eksperimentalne glazbe, alternativne mode i životnog stila, književnosti i izdavaštva te svih preostalih oblika stvaralaštva i aktivnosti koje je centar udomljavao, zapamćen je kao jedinstvena transgeneracijska i transdisciplinarna paradigma poistovjećivanja umjetnosti i života. Posebna poglavlja časopisa posvećena su izložbi u MMSU, djelovanju Galerije O.K., te velikim međunarodnim projektima MMC-a, Festivalu nove umjetnosti FONA i Goli otok – Novi hrvatski turizam.
U standardnom formatu i prepoznatljivom prijelomu na 400 stranica časopisa objavljeni su tekstovi preuzeti iz arhive MMC-a. Autori su (abecedom): Andrija Anković, Vladi Bralić, Jasmina i Darko Bavoljak, Branko Cerovac (6 tekstova), Branko Franceschi, Marina Gržinić, Dubravko Jagatić, Branko Kostelnik, Nataša Š. Lah, Suzana Marjanić, Robert Paulić, Slobodan Večerina i Marko Puhovac, Janka Vukmir. Časopis je bogat ilustriran fotografijama preuzetim iz arhive MMC-a, autora (abaecedom): Marijan Blažina, Ivica Brnobić, Damir Čargonja, Tajči Čekada, Dražen Fligić Dalton, Ivor Hreljanović, Damir Krizmanić Kriza, Tomislav Nakić Alfirević,
Aleksandar Saša Sedlak, Sven Stilinović, Ivan Šepić, Dean Vinceković, H. Hannes Gudmundsson, Višnja Serdar, Kristian Macinić.
Sastavni dio časopisa je i CD Polje Josipa Maršića i Zorana Medveda.
Josip Bepo Karaman i Split njegova doba
Josip Bepo Karaman i Split njegova doba
1000 glazbenih anegdota
1000 glazbenih anegdotaČasopis za književnost Fantom slobode svoj je prvi broj u 2012. godini u cijelosti posvetio riječkom M.M.C.-u. Časopis objavljuje kompilaciju tekstova koji su napisani za potrebe kataloga izložbe Deset godina M.M.C-a ususret 40 godina Kluba Palach, održane 2007. godine u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Pet godina nakon otvorenja izložbe, časopis funkcionira kao nikad objavljen katalog izložbe. Izdanje je inicirao i uredio Branko Franceschi.
Časopis slikom te riječju sudionika, suradnika i sukreatora programa MMC-a, pojašnjava strategiju kojom je centar prerastao u fenomen koji je nadišao riječki kontekst, te se kao jedan od najsnažnijih nezavisnih projekata u kulturi afirmirao na nacionalnoj, regionalnoj i internacionalnoj razini. Program MMC-a zasnovan na fuziji suvremene vizualne umjetnosti, rocka, eksperimentalne glazbe, alternativne mode i životnog stila, književnosti i izdavaštva te svih preostalih oblika stvaralaštva i aktivnosti koje je centar udomljavao, zapamćen je kao jedinstvena transgeneracijska i transdisciplinarna paradigma poistovjećivanja umjetnosti i života. Posebna poglavlja časopisa posvećena su izložbi u MMSU, djelovanju Galerije O.K., te velikim međunarodnim projektima MMC-a, Festivalu nove umjetnosti FONA i Goli otok – Novi hrvatski turizam.
U standardnom formatu i prepoznatljivom prijelomu na 400 stranica časopisa objavljeni su tekstovi preuzeti iz arhive MMC-a. Autori su (abecedom): Andrija Anković, Vladi Bralić, Jasmina i Darko Bavoljak, Branko Cerovac (6 tekstova), Branko Franceschi, Marina Gržinić, Dubravko Jagatić, Branko Kostelnik, Nataša Š. Lah, Suzana Marjanić, Robert Paulić, Slobodan Večerina i Marko Puhovac, Janka Vukmir. Časopis je bogat ilustriran fotografijama preuzetim iz arhive MMC-a, autora (abaecedom): Marijan Blažina, Ivica Brnobić, Damir Čargonja, Tajči Čekada, Dražen Fligić Dalton, Ivor Hreljanović, Damir Krizmanić Kriza, Tomislav Nakić Alfirević,
Aleksandar Saša Sedlak, Sven Stilinović, Ivan Šepić, Dean Vinceković, H. Hannes Gudmundsson, Višnja Serdar, Kristian Macinić.
Sastavni dio časopisa je i CD Polje Josipa Maršića i Zorana Medveda.
Odvratne priče
Odvratne priče
Pavao Butorac: Kulturna povijest grada Perasta
Pavao Butorac: Kulturna povijest grada PerastaOva je knjiga širok i dubok povijesni prikaz civilizacije Perasta, u Boki Kotorskoj. Pavao Butorac, sasvim poput svog velikog suvremenika Fernanda Braudela, autora glasovite monografije Sredozemlje, razmotava ogromno platno jednoga grada. U njoj ne navodi samo prijelomne povijesne događaje poput bitaka, buna, promjena i smjena vlasti nego i nedatumsku i nediplomatsku povijest. Butorac daje da govore »obični« podaci: o komunalnim propisima, trgovačkim lađama, pučkim svetkovinama, sigurnosti–nesigurnosti grada, pustolovima i trgovcima, o odjeći, stanju i događajima u župama, porezima, svadbenim pravilima. Ništa manje, priziva i otkriva niz zanimljivih i dramatičnih podataka, događaja i dogodovština. Butorčevo povjesničarsko remek–djelo stoji uz bok klasičnim Braudelovim djelima, a anticipira moderne studije i istra-živanja u duhu glasovite École des Annales. Djelo je napisao dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća, na standardnom hrvatskom jeziku toga doba, te je doneseno i ovdje. Svakako, ono prelazi uži akademski i stručni interes, nije samo egzemplarni portret jednoga grada već je i autorov spomenik svom zavičaju u mijeni vremena. Ovo izdanje izlazi u Hrvatskoj po želji don Branka Sbutege (1952–2006), glasovitog svećenika, intelektualca i istaknutog čuvara kulturnog nasljeđa Boke Kotorske, budući da je crnogorsko izdanje ovog djela (izdavačka kuća Gospa od Škrpjela, Perast 1999., predgovor Miloš Milošević) dospjela u ruke hrvatskih čitalaca samo u malom broju primjeraka.

Pavao Butorac (Perast 1888. — Dubrovnik 1966.) potjecao je iz jedne od najuglednijih obitelji iz Perasta. Pučku školu završio je u Perastu, klasičnu gimnaziju u Kotoru, studij teologije u Zadru. Prije uoči I. svjetskog rata bio je profesor u Zadru na gimnaziji s hrvatskim nastavnim jezikom i predavao je hrvatski i talijanski jezik, te povijest i zemljopis (1914. — 1915.). Između ostalog, od 1918. do 1920. bio je rektor sjemeništa u Kotoru, a kao kateheta radio je na tamošnjoj gimnaziji. Kotorskim biskupom imenovan je 1938. a dubrovačkim 1950. godine i tu je dužnost obnašao do smrti. Bio je povjesničar i teološki pisac. S prilozima surađivao je u časopisima i novinama i pisao knjige; od objavljenih izdvajaju se Gospa od Škrpjela, Zmajevići i Boka Kotorska od najstarijih vremena do Nemanjića. Bio je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu.

Gerd Koenen: Što je bio komunizam?
Gerd Koenen: Što je bio komunizam?
Miroslav Bertoša: Doba nasilja, doba straha
Miroslav Bertoša: Doba nasilja, doba strahaU prvom dijelu knjige prikazan je uskočki rat (1615.–1618.) koji je samo naoko bio kratki povijesni prasak. Bio je to zapravo događaj čije su se posljedice u gospodarskoj sferi osjećale deset-ljećima, a u mentalnim strukturama svijesti idućih generacija — još stoljećima, sve do danas. Autor je na temelju arhivskih vrela i objelodanjene literature pokazao kako su dubokog i zadugo neuništivoga traga u mentalitetu istarskog čovjeka ostavila ona tragična povijesna zbivanja na njegovoj rodnoj grudi između XVI. i XVII. stoljeća, kada su se hrvatski mletački podanici (Benečani) i hrvatski podanici austrijskog nadvojvode (Kraljevci) identificirali s feudalnim banderijama svojih gospodara i pod njihovim vexillumima jurišali na ljude iste klasne i etničke pripadnosti.
Drugi dio bavi se svijetom marginalnih — onih ljudi koje je europski Ancien Régime obespravio i gurnuo na rub društva. Taj svijet, nekada osporavan i prešućivan, postao je, barem u modernoj socijalnoj historiografiji, jedan od središnjih sadržaja prouča-vanja prošlosti. Golemi svežnjevi sudskih spisa, koje historičar gotovo donedavno nije smatrao bitnim za tumačenje povijesnog razvoja nekoga društva, postali su nezaobilazni u analizama njegovih struktura. »Arhivi šutnje« progovorili su punim ustima i doveli na govornicu one marginalce kojima su prijašnja društva i njihove ideologizirane histo-riografije oduzele pravo na riječ... Pred historičarem, a zatim i pred čitateljem, izranja fascinantni svijet koji je »velika« historija gotovo potpuno ignorirala. Surovi svijet u kojem ljudi postaju prognanici i zlikovci, gdje se rađa okrutnost i gdje krv izaziva krv.
U trećem dijelu ove knjige izvršena je, koliko to dopušta izvorna građa, minuciozna rekonstrukcija događaja vezanih uz hajdučko naseljavanje Puljštine i provedena analiza uzročno–posljedičnih veza koje su te događaje uvjetovale. Hajdučka migracija i problemi koje je ona potaknula promatrani su u okviru tadašnje povijesne situacije u Istri, pa su zato naglašena, a djelomično i obrađena, i ona pitanja koja nisu najuže povezana s kolonizacijom hajduka, ali su se posredno ili neposredno na nju odrazila
Suvremena umjetnička praksa - Davor Matičević
Suvremena umjetnička praksa - Davor Matičevićx
Bori Ćosiću Međunarodna nagrada Stefan Heym
»Međunarodna nagrada Stefan Heym« ove godine pripala je Bori Ćosiću. Svečana dodjela je 1. srpnja 2011. u gradu Chemnitzu, gdje će mu je predati gradonačelnica Barbara Ludwig.
Odbor nagrade navodi da se za Boru Cosića odlučio »kao velikog pripovjedača, satiričara ali i kritičara jugoistočne Europe» a izmedju ostalog navodi da je on «već koncem šezdesetih godina u svojoj satiričko-klaunovskoj knjizi Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, pisanoj iz perspektive djeteta, najavio propast Jugoslavije«.
Laudatio će održati Fritz Pleitgen, jedan od najznačajnijih njemačkih novinara, bivši intendant najvećih medijskih kuća Savezne Republike Njemačke (WDR i ARD) te, do 2008. godine, predsjednik Europske radiofonske unije.
Nagrada se dodjeljuje svake tri godine. Prošli dobitnik bio je Amos Oz.

Bora Ćosić rođen je 1932. u Zagrebu, veći dio života živio je u Beogradu, otkuda je 1990. odselio u Rovinj a nakon toga u Berlin. On je autor tako važnih knjiga kao što su Priče o zanatima, Mixed media, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, Tutori, Doktor Krleža, Dnevnik apatrida, Musilov notes ili Nulta zemlja... Posljednjih godina napisao je nekoliko dramatičnih knjiga, u kojima sagledava svoj život i književnu sudbinu. To je svojevrsna autobiografiju »u nastavcima«, a tvore je knjige Put na Aljasku, Consul u Beogradu i, upravo izašlo Kratko detinjstvo u Agramu u izdanju Durieuxa. Djelo Bore Ćosića prevedeno je na sve velike svjetske jezike; među priznanjima koja je dobio do ovog, svakako se ističu Ninova nagrada i Leipziška nagrada za knjigu. Bora Ćosić živi u Berlinu i Rovinju.

Gorući grm. Alfred Pal - život i djelo
Gorući grm. Alfred Pal - život i djeloGorući grm Alfred Pal - život i djelo Iz tiska je izašla knjiga, biografija Alfreda Pala, koju je priredio Bogdan Žižić. Alfred Pal rođen je 30. studenog u Beču, kao drugi sin Stefana Pala. Rano djetinjstvo živi u Krakowu. U Alfredovoj trećoj godini dolazi do razvoda roditelja i sinovi ostaju s ocem. 1931. otac umire i Alfred s bratom stiže kod tetaka u Vukovar. Uči hrvatski, završava srednju školu, ali dolaskom II. svjetskog rata zbog svog židovskog porijekla mora bježati iz Vukovara. Dospijeva u talijanski koncentracioni logor u Kraljevici, potom u logor na Rabu. Nakon pada Italije s rapskim Židovskim bataljonom stiže na oslobođeni teritorij. S početka djeluje kao borac, a zatim kao grafički radnik i karikaturist. 10. svibnja 1945. s partizanskim jedinicama ulazi u Zagreb. Jedan je od osnivača satiričnog lista „Kerempuh“ i tehnički urednik „Ilustriranog vjesnika“. 1949. kao zatočenik dospijeva na Goli otok, gdje u dva navrata preživljava četiri i pol godine. Po povratku s Golog otoka sve se intenzivnije bavi grafičkim dizajnom. Aktivno djeluje u zagrebačkoj židovskoj općini. Početkom šezdesetih priređuje svoju prvu slikarsku izložbu, ciklus Stratišta. Zatim se ženi se s g. Branom Žuvela i nastavlja se podjednako baviti i grafičkim dizajnom i slikarstvom. 2004. u Galeriji Forum izlaže novi slikarski ciklus Gorući grm. 30. lipnja 2010. Alfred Pal umire u Zagrebu od posljedica prometnog udesa.
Bora Ćosić: Kratko detinjstvo u Agramu
Bora Ćosić: Kratko detinjstvo u Agramu»Međunarodna nagrada Stefan Heym« ove godine pripala je Bori Ćosiću. Svečana dodjela je 1. srpnja 2011. u gradu Chemnitzu, gdje će mu je predati gradonačelnica Barbara Ludwig.
Odbor nagrade navodi da se za Boru Cosića odlučio »kao velikog pripovjedača, satiričara ali i kritičara jugoistočne Europe» a izmedju ostalog navodi da je on «već koncem šezdesetih godina u svojoj satiričko-klaunovskoj knjizi Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, pisanoj iz perspektive djeteta, najavio propast Jugoslavije«.
Laudatio će održati Fritz Pleitgen, jedan od najznačajnijih njemačkih novinara, bivši intendant najvećih medijskih kuća Savezne Republike Njemačke (WDR i ARD) te, do 2008. godine, predsjednik Europske radiofonske unije.
Nagrada se dodjeljuje svake tri godine. Prošli dobitnik bio je Amos Oz.

Bora Ćosić rođen je 1932. u Zagrebu, veći dio života živio je u Beogradu, otkuda je 1990. odselio u Rovinj a nakon toga u Berlin. On je autor tako važnih knjiga kao što su Priče o zanatima, Mixed media, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, Tutori, Doktor Krleža, Dnevnik apatrida, Musilov notes ili Nulta zemlja... Posljednjih godina napisao je nekoliko dramatičnih knjiga, u kojima sagledava svoj život i književnu sudbinu. To je svojevrsna autobiografiju »u nastavcima«, a tvore je knjige Put na Aljasku, Consul u Beogradu i, upravo izašlo Kratko detinjstvo u Agramu u izdanju Durieuxa. Djelo Bore Ćosića prevedeno je na sve velike svjetske jezike; među priznanjima koja je dobio do ovog, svakako se ističu Ninova nagrada i Leipziška nagrada za knjigu. Bora Ćosić živi u Berlinu i Rovinju.

Projekt Guevara
Projekt Guevara
Staljingrad
StaljingradŽeljko Ivanjek, upisan u književnost kao briljantni pjesnik i esejist, napisao je zapanjujući roman o hrvatskoj condition humaine, stanju ljudskom. Pred čitaocima je velika i uzbudljiva priča koja se nastavlja na najveće hrvatske romane dvadestog stoljeća.

U književnosti se Ivanjek javio kao adolescent — »Wunderkind«. Hvala Bogu bio je prepoznat i dobio stipendiju da bi omirisao svijet i vidio kakva se tamo književnost piše, što se čita i naposlijetku čemu i kako sve to služi oblikovanju književnog života. Otišao je kao otkriće zagrebačkog »Foruma« i školovao se u Kaliforniji i Michiganu gdje je obuzet radoznalošću svog bića studirao hindi, sanskrt, pali i komparativnu književnost... Tako je upoznao postmodernu književnost na njenim američkim izvorima, ali to ga nije lišilo obveze da temeljito pročita npr. Flauberta, onog autora koji je napisao Bouvarda i Pecucheta i njegov fascinantan rječnik »Otrcanih (općih) ideja«. Učio je fanatički jer je znao da je to književnost postmoderne (a meni se čini da je on njezin najkompleksniji predstavnik u nas). Čitao je u trenutku njihova izlaska knjige Barthelmea i Bartha i to u okvirima književno društvene situacije iz koje su nastajale. U njima se svašta spominjalo kao usput, a ipak baš to upitno SVE bilo je neizmjerno važno. To pokazuje na primjeru likovnjaka Warhola. Nisu ga fascinirali ali je namah shvatio da sve to obitava na rubu postojeće i nove umjetnosti i književnosti. Mitologija, kao i simboli brzo su se mijenjali ali su uza sve to ostajali simboli i kao takvi nenametljivo funkcionirali. Izuzetno je zamijenjeno prosječnim. To je ilustrirao Warhol koje kako se pokazalo ne žive u antagonizmu, nego u sretnoj simbiozi nekoliko mogućih načina pisanja i u okvirima običaja nekoliko socijalnih stratuma… Možda je upravo u tom svjetlu shvatio nešto što je prosječnom piscu u nas sve do danas izbjeglo percepciji, naime književnost ne smije biti dosadna, … a to neće biti jedino ako uspije ostati stvarnom. (Iz neobjavljenog teksta Branimira Donata iz 2006. godine)

Tomislav Pinter - Blijeda sjećanja
Tomislav Pinter - Blijeda sjećanjaAutobiografija našeg najvećeg filmskog snimatelja Tomislava Pintera (1926-2008) živa su sjećanja na jedan buran i izniman život. Ali i više od toga. Njegova sjećanja su veliki prilog povijesti hrvatske i jugoslavenske kinematografije, kao i one nakon devedesetih u Hrvatskoj i Sloveniji. Jer, Tomislav Pinter je kao snimatelj potpisao tako velike filmove kao što su Breza, Rondo, Sakupljači perja, Tri, Samo jednom se ljubi, ali i spektakle poput Neretve, Sutjeske ili Dvanaest žigosanih. Ova knjiga pripovijeda o svemu tome: od skromnog naukovanja u zagrebačkom Jadran filmu nakon 1945. godine — ali već tada i o susretu s velikanima poput Oktavijana Miletića — pa do samog vrha svjetske filmske umjetnosti: tijesne suradnje s redateljima poput Orsona Wellesa i Arnea Mattssona. Tomislava Pintera — legendarnog Piću — s pravom se držalo najdarovitijim direktorom fotografije s prostora bivše Jugoslavije; surađujući s brojnim domaćim i stranim režiserima, relativno je brzo sazrio u autonomnu autorsku ličnost doraslu vodećim imenima hrvatskog filma kao što su: Miletić, Golik, Bauer, Babaja, Vukotić, Tadić, Berković, Mimica i dr. No, trebalo je proći dosta vremena pa da se shvati kako je Pinter kudikamo više od osobe koja, gonjena snagom svojih radnih i kreativnih potencijala, intuitivno zaodijeva filmove različitih htijenja i stilova u slikovno prikladne strukture; oni koji su imali tu sreću da, za njegovih rijetkih predaha između dva snimanja, s njime vode razgovore o stvarima filma, a posebno o snimateljskom dijelu filmskog posla, bili su u pravilu fascinirani njegovom enciklopedijskom širinom u poznavanju, razumijevanju i dojmljivu tumačenju kamere kao alatke koja — u rukama maštovita autora — umije oblikovati i najzačudnije autonomne svjetove. (Petar Krelja)
Aleksandar Flaker: Autotopografija 2
Aleksandar Flaker: Autotopografija 2

Ovih dana iz tiska je izišla autobiografska knjiga Autotopografija II, na kojoj je njen autor, prof. Aleksandar Flaker, radio tako reći do zadnjeg daha.

Druga knjiga »Autotopografije« nastavlja se na kronologiju prvoga sveska samo u dijelu koji je posvećen studiju i akademskoj djelatnosti na Sveučilištu u Zagrebu, sve do umirovljenja 1989. Međutim, brojni odlasci bilo na specijalizaciju bilo na prihvaćena gostovanja tretirani su kao zasebne cjeline i uklapaju se u opći naslov knjige »Moja sveučilišta«. Opsežan je tematski krug posvećen boravku u Moskvi 1956/57, ali i putovanjima u Kijev i Minsk te fascinaciji Uzbekistanom. Posebno se u knjizi raspravlja o Americi koja najprije kao da je gledana iz zrakoplova, a zatim se epistolarni dio izlaže kolegi što smo ga bili upoznali u prvoj knjizi. Uz autorove dojmove iz Amerike »od obale do obale«, pohvalne ali i kritičke, jamačno će čitatelja zanimati i tragična sudbina njihova kolege koje su potankosti imali prilike tek kasnije saznati! U poglavlju o »Baki Augusti« čitatelj će saznati nešto više o autorovu odnosu prema vlastitoj njemačkoj lozi i njegovu prihvaćanju njemačkog jezika kao sastavnoga dijela vlastite kulture. Nimalo slučajno rusist po obrazovanju i struci, ali i kroatist po vokaciji, prihvatit će poslije 1989. profesure u Beču, Innsbrucku, Baselu, a naposljetku i Göttingenu, pri čemu će prihvaćati i kraća gostovanja pa će i druga sveučilišta ući u krug »njegovih«. Jadranska će pak »slikovnica« dopuniti vizualni doživljaj njemačkih gradova.


Autor je bio erudit, dobar znalac povijesti književnosti i povijesti umjetnosti, ali svojim znanjima ne opterećuje čitatelja, nego i nadalje gleda svijet oko sebe iz mladalačke perspektive.

Knjiga je bogato ilustrirana, kako prikazima umjetničkih djela, tako i fotografijama iz ostavštine autora, te autorskim fotografijama Flakerove dugogodišnje prijateljice Andree Meyer-Fraatz kojima su uz ostalo i ilustrirana autorova putovanja po jadranskim otocima.

Philippe Videlier - Turska noć
Philippe Videlier - Turska noć

Zločin nad Armencima tek danas izlazi na puno svjetlo dana. Nakon gotovo stoljeća, ovdje se pred našim očima razastire u punoj aktualnosti. Kao tragedija jednog naroda, bezočnost carigradskih političkih i vojnih vrhuški, medijsko zataškavanje i okretanje glave međunarodne zajednice. Francuski povjesničar izniman je pripovjedač; što je našao u izvorima ispripovijedao je sažeto, britko i uzbudljivo. Stoga mu je knjiga, prije džepnog izdanja, izašla u najpoznatijoj svjetskoj književnoj biblioteci, Gallimardovoj »bijeloj seriji«. A Annie Pilibossian u listu Le Figaro napisala je: »To je potresan izvještaj, bogat ondašnjim svjedočanstvima, o sudbini armenskog naroda u okrilju Otomanskog carstva s konca 19. i početka 20. stoljeća. Nevjerojatna lekcija budućim naraštajima.«
Za prijevod u Hrvatskoj preporučio ju je Antonin Liehm, osnivač Lettre Internationale.

Philippe Videlier je povjesničar. Autor je niza knjiga o popularnoj kulturi i povijesti dvadesetog stoljeća, između ostalih Neboder, Zvijezda Che Guevare, Alžir u Lyonu, Bakunjinov vrt. Radi u francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja.

Frank Westerman: Ararat
Frank Westerman: Ararat

Iako naslov knjige navodi na pomisao da se radi o putopisu, tema Ararata nije putovanje i uspon na mitsku planinu, a još manje potraga za ostacima Noine arke, koja se prema Bibliji, ali ne samo prema Bibliji, nakon općeg potopa nasukala na padine te planine. Tema je prije svega potraga za izgubljenom vjerom iz dječjih dana u konfliktu između religije i znanosti, ili prije svega: traženje sebe samog. Nakon strogog kalvinističkog odgoja u djetinjstvu religija je iščezla iz Westermanova života – dok i sam nije postao otac i počeo se pitati koje aspekte svojih vlastitih vjerskih osnova on želi ili ne želi prenijeti na svoju kćer. U razgovoru sa znanstvenikom, istinskim ateistom koji vjeruje da će znanost jednom biti u stanju dati odgovor na sva pitanja života, autor shvaća da on sam nije ateist, ali s druge strane planina za njega postaje simbol čijim svladavanjem on želi dokučiti je li u stanju osloboditi se svog religioznog nasljeđa. U toj potrazi, u kojoj osvjetljava velik broj prividno sasvim različitih tema, ne može se previdjeti tiha ironija u odnosu na kreacioniste, ali autor bez vrednovanja citira marksistički odgojenog bivšeg sovjetskog kozmonauta koji tvrdi između neba i zemlje ima nečega o čemu ljudi ništa ne znaju. To nešto međutim za Westermana ostaje nepronicljivo, i možda baš u toj nepronicljivosti leži srž religiozne misterije. Planina, koja ga već na početku priče magično privlači, ne nudi mu odgovor na njegova pitanja, niti mu dozvoljava uspeti se na njezin vrh: uspon se mora prekinuti nekoliko metara ispod vrha koji, izluđujuće blizu, ostaje nedokučiv u bijelom prahu snježne oluje.

Araratje proza koja majstorski isprepliće znanost i religiju, i to religiju kao takvu s jedne kao i razne vjeroispovjesti koje poznaju mitove o općem potopu Noinoj arki s druge strane, sve do sumerskih epova tisuću godina starijih od Biblije, političke konflikte permanentno nestabilne regije koja je stoljećima tvorila granicu između različitih kultura, kao i Westermanova osobna pitanja o svijetu i životu, sve protkano filozofskim razmišljanjima i misaonim poniranjima i napisano autorovim osebujnim, poetičnim i ujedno vrlo napetim stilom.


Iz tiska:

Ono što knjizi daje naboj jest igra zavođenja sebe samog i čitatelja./.../ Westerman spaja ono najbolje od oba svijeta: sposobnost mišljenja, znatiželju i preciznost znanosti sa slobodom i umjetnošću književnika koji se jezikom pokušava približiti onome što se uskraćuje sposobnosti shvaćanja . Vrij Nederland (Thomas Vanheste)





Ararat ostaje napet sve do konca. Westermanu izvrsno uspijeva povezati svoja osobna pitanja s poviješću religije, političkim konfliktima i znanstvenim pričama. Trouw (Ger Groot)

Fascinacija stoljećima starim hodočašćem, potragom za arkom, stvara prekrasnu priču. /.../ To je lijepa knjiga zato što Westerman kompliciranu tematiku uspijeva pretvoriti u napetu priču. Het Parool (Hans Renders)

Izraz koji je Westerman nekoć sam stvorio, „friction“ ovdje je na pravom mjestu. Opsesija vodom /.../, nostalgija za vjerom iz mladosti i time povezana fascinacija planinom Ararat /.../ najznačajni su sastojci za napetu knjigu o isto tako napetom pokušaju svladavanja tog vulkana. De Volkskrant (Gert J. Peelen)

Način na koji Westerman priča o odnosu vjere i znanosti nije ništa manje nego zapanjujući. Sjajna knjiga sa „simboličnim završetkom” od kojeg čitatelj ostaje zatečen. Dagblad van het Noorden (Joep van Ruiten)

Nevjerojatno /.../ Kad pročitaš knjigu imaš osjećaj zadovoljstva, kao da si sam proputovao mitologiju i povijest kulture i sam stajao na ledenom vrhu planine. Tko to postigne kod čitatelja, istinski je pisac. Algemeen Dagblad (Jan-Hendrik Bakker)

To je književna non-fiction zbog koje iz tih stopa želiš otputovati u Armeniju. VRT Radio (Neon) (Johan de Haes)

Jezik i nacionalizam Snježane Kordić
Jezik i nacionalizam Snježane KordićOvo je u domaćoj sredini prva knjiga koja na osnovi uvida u obimnu inozemnu literaturu rasvjetljava odnos između jezika i nacije. Čitatelju se u njoj nude spoznaje o tome kako se prave nacije, kako se instrumentalizira jezik za nacionalističke ciljeve, kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti. U knjizi se identitet razotkriva kao konstrukcija, a kultura kao nepodudarna s nacijom. Pokazuje se da jezik kojim govorimo ima šire granice nego što mu uobičajeno ucrtavaju, a predočava se i prava priroda jezičnog purizma. S obzirom na ovdašnja proširena shvaćanja, mnogima bi se sadržaj knjige mogao učiniti revolucionarnim. Ali on to nije, nego se prije radi o izoliranosti domaće sredine od dosega znanosti u svijetu. Cilj ove knjige i jest da se ta izoliranost prevlada i da se nadoknade postojeći deficiti u znanju.
Nova knjiga Branka Polića
Nova knjiga Branka Polića

Kao student i omladinski aktivist, Branko Polić je autentični svjedok jednog burnog i malo opisivanog razdoblja, u kojem se nadoknađuje izgubljeno vrijeme i štete prouzročene Drugim svjetskim ratom.

Ovo su zapisi o razdoblju nakon raskola sa SSSR–om, te prvim znakovima slobodnije budućnosti. Polić piše koristeći vlastite dnevnike i korespondenciju, neopterećen »naknadnim pamćenjem«. Ovim sveskom završava se autorova dramatična mladost, započinje ozbiljan život. Sve se aktivnije počinje baviti novinarstvom da bi kasnije na Radio–Zagrebu postao legendarni urednik emisija klasične glazbe, novinski kritičar i publicist.

Na pragu budućnosti je četvrti i zaključni svezak do sada najopsežnije autobiografije u hrvatskoj književnosti.

Nova knjiga Nikole Dugandžije
Nova knjiga Nikole DugandžijeAutor drži da su sve zajednice temeljene na krvnom srodstvu ili pak na ideji. Javnost, dakako, biva uvijek u pozadini krvne zajednice i - vice versa. Sudbina zajednice je različita, što bitno ovisi od socijalne konstelacije. Dok jedne postaju slabašne zbog iracionalnosti, ljubavi i prepreka u stvaranju harmonije, druge doživljavaju poraz zbog neusklađenosti duha i života. Dugandžija se s pravom zalaže za to da se znanstvenici othrvu bilo kom obliku apologetičnosti, pa i etničkih zajednica. Za pisanje ove knjige korištena je bogata domaća i, navlastito, literatura na drugim jezicima. Sastavljena je od izvrsnih, sažetih znanstvenih eseja pa se može čitati zasebito svaki od njih; istodobno ima čvrstu strukturu koherentne i konzistentne studije. Nisam zdvojan u tome da }e naići na širok odjek kao nov znanstveni prilog i pouzdana podloga odgonetanja sudbonosnih dilema hrvatskog društva. Esad Ćimić (iz recenzije)
Pero Kvesić
Pero Kvesić

Rodonačelnik suvremene hrvatske urbane proze ispisao je kroniku zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća svoga gradad i zemlje: zabavno i malo gorko. Čovjeku koji nikada nije promijenio svoju zagrebačku adresu, onu stvarnu kao i onu literarnu, velika tranzicija i ostvarenje tisućgodišnjeg sna nadaje se kao provincijalna commedie humaine. Od sličnih zapisa Slavka Kolara i Miroslava Krleže do danas svašta se promijenilo da bi sve ostalo isto.

Autobiografsko djelo Bogdana Žižića
Autobiografsko djelo Bogdana Žižića
Novi roman Tihomira Mraovića
Novi roman Tihomira Mraovića

Emily


Tihomir Mraović u ovom romanu vodi čitatelja od mitske američke pjesnikinje Emily Dickinson do Thomasa Pynchona, od 19. stoljeća do današnje Hrvatske i uzbudljivih svjetova Londona i Amsterdama. Čini to kroz pisma od kojih jedna kao da su pisana guščjim perom, a druga, današnja, otkucana na računalu. Literarno virtouzan, autor pruža užitak ponovnog otkrivanja jednog skoro zaboravljenog pripovjedalačkog žanra, epistolarnog romana.


Tihomir Mraović(Karlovac, 1961) bavi se kazalištem, stripom, pisanjem glazbe i filmom. Objavio je knjige: Priče iz paralelnog svijeta (1994), Slaganje bika (1995), Tajna povijest 21. stoljeća (2000), Gromobran do muza 2001), Peti Beatles (2003), Vrijeme ljubavi/Pronađeno izgubljeni raj (2004), Copyright snova (2005), Lenjinov gambit (2007), Tajna stvarnost (2008), Knjiga ponovljenih sudbina (2009).

Nova knjiga Ivana Paulette–Corrada: Štorije iz Istre
Nova knjiga Ivana Paulette–Corrada: Štorije iz Istre

Ivan Pauletta – Corrado pripovijeda Istru druge polovice 20. stoljeća: ljude, mjesta, sudbine i dogodovštine, bilježi tradicije, poglede i načine života koji nestaju i one koje je donijela suvremenost, sentimentalno pripovijeda prijelomne trenutke u osobnim životima i životima zajednica. No, podjednako Pauletta Corrado pripovijeda i predmete i prirodu svoga zavičaja: kuće, brodove, seoska imanja, brežuljke, magle, vjetrove, tlo i more.

Od istog autora u izdanju Durieuxa izašle su knjige Bjegunci (2005.) i Premantura (2007.)

Aleksandar Flaker: Autotopografija
Aleksandar Flaker: Autotopografija

Emily


Tihomir Mraović u ovom romanu vodi čitatelja od mitske američke pjesnikinje Emily Dickinson do Thomasa Pynchona, od 19. stoljeća do današnje Hrvatske i uzbudljivih svjetova Londona i Amsterdama. Čini to kroz pisma od kojih jedna kao da su pisana guščjim perom, a druga, današnja, otkucana na računalu. Literarno virtouzan, autor pruža užitak ponovnog otkrivanja jednog skoro zaboravljenog pripovjedalačkog žanra, epistolarnog romana.


Tihomir Mraović(Karlovac, 1961) bavi se kazalištem, stripom, pisanjem glazbe i filmom. Objavio je knjige: Priče iz paralelnog svijeta (1994), Slaganje bika (1995), Tajna povijest 21. stoljeća (2000), Gromobran do muza 2001), Peti Beatles (2003), Vrijeme ljubavi/Pronađeno izgubljeni raj (2004), Copyright snova (2005), Lenjinov gambit (2007), Tajna stvarnost (2008), Knjiga ponovljenih sudbina (2009).

Edgar Morin: Moderni svijet i židovsko pitanje
Edgar Morin: Moderni svijet i židovsko pitanjeEdgar Morin
ČARLI
ČARLI

Višegodišnja upornost s pokrićem u prikupljanju prisjećanja i razmišljanja o višestrukoj legendi ― igraču NK Dinama i nezaobilaznom vlasniku kultnog kafića Charlie u središtu Zagreba ― Mirku Čarliju Braunu, omogućila je Luki Tripkoviću, novinaru i autoru cijele jedne male biblioteke političkih i sportskih, što će reći društvenih svjedočanstava (Vremenske zone, Hrvatski testament, Tebi, Zagrebe, govorim, Neponovljivi Dražan Jerković, Zašto volim nogomet, Football Connexion), ostvarenje knjige Čarli Život koji traje. Na tragu dosadašnjih publicističkih izazova, Tripković još jednom dokazuje umijeće okupljanja onih glasova koji će o odabranoj temi znati izreći najbitnije. Stoga i to impresivno višeglasje u slučaju Mirka Brauna, popularnog Čarlija.

Bez nadglasavanja, uz nemalo humora i opće dobrohotne blagosti, četrdestak se istaknutih imena hrvatskoga društvenog života na oko dvije stotine stranica sad anegdotom, svjedočanstvom iz prve ruke, sad vicem ili malim traktatom raspričalo o čovjeku koji je za one što su ga poznavali bio sinonim gostoljubivosti i veseljem zalivenog raspoloženja. Onima pak koji će ga upoznavati listajući stranice ove monografije, koja donosi i seriju nikada objavljenih fotografija iz obiteljskog albuma, kako će se divu iz srca Zagreba poput hologramske snimke obrisi sve jasnije nazirati, dat će naslutiti osobu za koju bi voljeli da su je i uživo upoznali. I s kojom bi potom poželjeli prevaliti i dio puta.

Spominjući se Čarlija, među tekstovima koji slave danas sve odsutniji pogled duha dobrote, dvojica će se autora u naslovima svojih prisjećanja beskompromisno odlučiti za imenicu — idol. A netko je (strpljenje, već će nam se razotkriti) zaželio i svojevrstan Čarlijev kip slobode. Idolopoklonstvo? Kaj god!

Monografija Luke Tripkovića Čarli — Život koji traje prizvala je dobri duh Čarlijev. A protagonist mu se snagom duhovne teleportacije s veseljem i odazvao.

Darko Rundek: Uhovid
Darko Rundek: UhovidDarko Rundek
Riječ, slika, grad, rat
Riječ, slika, grad, rat

Ova knjiga posvećena je gotovo u cjelini hrvatskoj književnosti i umjetnosti ili pak onim pojavama s kojima je hrvatska kultura stajala u neposrednom odnosu. Nastavak je to autorovih intermedijalnih istraživanja kojima se bavi već više godina, pa neki prilozi nisu drugo nego razrada već započetoga ili nova osvjetljenja tema koje je autor već bio dodirnuo. Opseg je knjige odlučio da »ruske« teme ostanu za sada izvan ovog okvira: bit će jamačno prilike da se i njih predoči hrvatskoj javnosti u punijem opsegu. O »kroatocentričnoj« orijentaciji knjige odlučila su ratna zbivanja: veći broj stranica knjige zapremili su prilozi koji su nastajali počevši od godine 1991., dakle prve ratne godine trećeg (za Hrvatsku) rata. Čitatelj će primijetiti da je to utjecalo i na one priloge koji nisu pisani s neposrednom nakanom: miris paljevina i prah ruševina ne mogu se prikriti ni kada pišemo o nečemu što s ratom nema neposredne veze. Neke od priloga koji su neposredno vezani za ratna zbivanja, autor je pisao za strani auditorij. Čitatelj će oprostiti što će u njima naći svima nama poznate podatke, već zato što je danas svakome u nas jasno koliko se malo o hrvatskoj kulturnoj povijesti danas izvan granica naše Republike zna; uostalom ni mi nismo od neznanja pošteđeni. Katkad se moramo vraćati onome što nam se činilo za svagda zadano.


Aleksandar Flaker rođen je 1924. u Białystoku u Poljskoj.

Završio je Filozofski fakultet i doktorirao u Zagrebu.

Radio je kao redovni sveučilišni profesor ruske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Gostujući profesor bio je na Yale University (SAD), te na sveučilištima u Amsterdamu, Münchenu, Grazu, Beču, Innsbrucku, Göttingenu i Peruggi. Književni je teoretičar i povjesničar, esejist i prevoditelj.

Isječci iz života jednog pedijatra
Isječci iz života jednog pedijatraPremda je u svakoj grani medicine prisutan i osjećaj poziva, jer liječenje zahtijeva osim znanja i umijeća i poseban odnos prema drugim ljudima, pedijatrija traži i smisao za razumijevanje najosjetljivijih ljudskih čuvstava, onih roditelja prema djeci, kao i suptilnu komunikaciju s dječjim svijetom, različitim od svijeta odraslih. Pedijatrija je tako uvijek i nešto poput životnog opredjeljenja, a pedijatar svoj privatni život mora do te mjere preplesti sa svojim javnim pozivom, od kojega se često očekuje da ostvari i ono što je nemoguće, da je čitav njegov život uvijek samo »život jednog pedijatra«. Ovi nepretenciozni autobiografski zapisi zato su pokušaj da se zabilježe možda i naizgled relativno nevažne okolnosti »životnog puta« kojim je autor prošao, uvjeren da se u svemu tome ipak krije neki smisao kojega vrijedi i priopćiti drugima, nipošto kao savjet ili uzor nego tek kao neki mali podsjetnik da svatko mora proći raznolika životna iskustva, pozitivna kao i negativna, te da svatko živi »svoj život« u okolnostima koje ne može izabrati, a da mu na kraju ostaje u sjećanju najviše ono zbog čega mu je život bio obilježen pozivom.
Život je gluh
Život je gluh

Iz tiska je napokon izašla dugo najavljivana knjiga Filipa Šovagovića

Život je gluh

»Već sam i prije 23 h jednom prošao pored Gvaša, ali, ispostavilo se kasnije, bilo je dobro što nisam ušao, možda si i bila tamo, ali vjerojatno ipak ne... Sada si bila tamo, naravno, došao sam zbog tebe, to je bitno za priču, ali, morao sam imati neke druge, izmišljene razloge da prikriju stvarne namjere, morao sam kao s nekim komentirati snove, to je bio taj alibi, nije se dalo na brzinu smisliti ništa bolje... Iako posve nebitno, glavnom liku iz sna to će biti drago, sasvim sigurno. Bil je kriterij da se smjestim što dalje od tebe, da ne ispadne kao da ja nekaj kojim slučajem nedajbože želim, sjećam se dobro – odbijen sam bezočno već jednom prije pet godina, kao, bil sam prestar, al kajsad, sad sam još stariji, još i više nego tada, morao sam znat da su šanse na nuli, još manje nego tada, ali bacio sam se naglavce.« (Iz knjige)




Filip Šovagović rođen je u Zagrebu 1966. godine. Apsolvirao je studij glume i televizijske i filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao kazališni, tv i filmski glumac, kao novinski kolumnist te kao filmski, kazališni, video i internet redatelj, scenarist i producent. Objavljuje kazališne i radijske drame. Filmskom, tv i internet produkcijom profesionalno se bavi od 2006.g. Živi u Zagrebu.

Drame: Zvonimir Zajc (1994), Hrvatski radio. Cigla (1999) , RTV Eurovision Grand Prix 2001; nagrada Udruženja dramskih umjetnika 1999. Ptičice (2001), Festivali (2003), Jazz, 2004. Drame su mu prevođene na talijanski, engleski, njemački, slovački, francuski, španjolski, maharaštra, a postavljane u Splitu, Sarajevu, Zagrebu, Subotici, Županji , Beču, Osnabrücku, Konstanzu, Bonnu, Santiago de Chileu i Bombayu.

Filmovi: Autor je (scenarist i redatelj) dugometražnog igranog filma filmaovi 2005 (scenarij, režija) Pušća Bistra (2005). 2006-2007. bio je producent i autor dvadesetak kratkih filmova za www. T- portal, max zona, među kojima: Putnici potonulog broda, Žena popularnog pokojnika, i Nemoj snimat.

Autor fotografije na naslovnici knjige: Stanko Abadžić

O glumi i melankoliji
O glumi i melankoliji

Dubravka Crnojević—Carić

Gluma i identitet

Ovo se djelo laća iznimno važne teatrološke teme koja je dosad doživjela vrlo rijetke znanstvene obrade i u međunarodnom, a kamoli u domaćem okviru. U tom smislu važnost objavljivanja ovoga rukopisa u nas bilo bi teško precijeniti. Njegova izvorna teza – gluma je granični fenomen koji spaja/razdvaja polove temeljnih opreka našeg života – dosljedno se razvija kroz multidisciplinarnu, »prizmatičnu« alteraciju perspektiva. Uslijed tako širokog problemskog i metodološkog zahvata djelo se ne zadržava u usko teatrološkom okviru, već ga prekoračuje u raznim smjerovima. Njegov problem se tako otvara odnosom kazališta i društva, nastavlja se elaborirati odnosom tijela i uma (svijesti), pa se zatim istraživanju podvrgavaju opreke iznutra—izvana, jezično—izvanjezično (riječ—dah), svjesno—nesvjesno, subjekt—objekt, scena—svakodnevica, svijet kulture (drama) – svijet života (izvedba), teorija—praksa i sl. Osim što je teorijski i metodološki prilagođen međunarodnom stanju istraživanja, takav je elastični pristup osobito primjeren predmetu koji je poput glume upućen na stalnu alteraciju. Djelo je svojom temom namijenjeno prije svega kazališnim stručnjacima, ali svojim implikacijama zadire u različite discipline i može zainteresirati i širu intelektualnu javnost. Ono u našoj sredini ima pionirski karakter otvarajući nadasve važnu, a zapostavljenu problematiku na sjecištu različitih »interesnih zona«. Vladimir Biti, Filozofski fakultet Sveučili{ta u Zagrebu

Knjiga Dubravke Crnojević–Carić za naše knjižno tržište nadopunjuje slijepu pjegu o iznimno bitnoj teatrološkoj temi – fenomenologiji glume iz pera domaćega znanstvenika, odnosno, u konkretnom slučaju – vrsne teatrologinje i kazališne praktičarke (glumice i redateljice), kojom je podastrla vrijedan suodnos teorije i prakse o fenomenu glumačkoga čina... Osnovni je provodni motiv ove knjige gluma kao melankolija te stoga nije začudno da se već u prvom poglavlju Pozicija glumca u društvu susrećemo s određenjem glume kao opčinjenosti tugom, nostalgijom, gdje se glumački čin promatra i kao jedna od mogućnosti oslobađanja (od) traume... Nadalje, pored melankolije autorica pripisuje glumcu i stanje privremenoga ludila kao transcendentalnoga iskustva, koje se dakako može kontrolirati, što znači da se glumac nalazi na stalnoj šetnici po modalitetima svijesti, a pritom, za razliku od drugih praktičara umjetnosti, prolazi kroz navedene modalitete na organski, na »najintimniji« način, istovremeno, kako ističe autorica, prezentirajući ih neposredno i javno drugima. Suzana Marjanić, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

DUBRAVKA CRNOJEVIĆ—CARIĆ (1961). Diplomirala je studij glume na Akademiji za kazalište, film i TV Sveučilišta u Zagrebu, (u klasi prof. Joška Juvančića) a na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1989.) studij hrvatskog jezika i književnosti. Magistrirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. N Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu bila niz godina asistenticom na predmetu Gluma, a potom predaje Književnost. 2006. postaje stalnom zaposlenicom na odsjeku Dramaturgija, s predmetom Povijest drame i kazališta. Predavačicaje na Ženskim studijima u Zagrebu (kolegij Gluma i @Chr(39)@vječno žensko@Chr(39)@). Bila je sudionicom u dva znanstvena projekta (Znakovipovijesti u Hrvatskoj, te Granice drugoga: Identitet i razlika) a znanstvene radove, esje i članke objavljuje u časopisima Umjetnosti riječi, Frakcija, Glumište, Kazalište Republici i Književnoj republici
U stalnom je glumačkom angažmanu bila od 1985. do 1992. godine prvo u HNK u Osijeku, a potom u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, odigravši šezdesetak velikih i glavnih uloga; radila je i na filmu, televiziji i radiju. Dobitnica je nekoliko nagrada za umjetnički rad (područje glume, ali i režije).

Gospodar Karlovca Tomislava Čadeža
Gospodar Karlovca Tomislava Čadeža

Tomislav Čadež

Gospodar Karlovca

Pjesme Tomislava Čadeža daleko su od lirskog. U ovoj knjizi on je opori suvremenik, ironični autobiograf, pametni čitač i ranjivi svjedok, uvjerljivi, skoro naturalistički pripovjedač ali i slikar bogatih egzotičnih pejzaža. Ova precizno i disciplinirano komponirana zbirka tako je politička je koliko i krajnje privatna, javna i iskrena, moderna i starinska. Osobito u dugim, pripovjednim i filozofskim pjesmama Čadež koresponidra s onim ponajboljim u suvremenoj svjetskoj poeziji i poetskoj prozi jednog Brucea Chatwina ili W.G. Sebalda.

KOŠARICA

status košarice:

PRAZNA


NAJNOVIJA IZDANJA
Ivana Rogar
Tamno ogledalo
Damir Pilić
Splitting
Berislav Lončarević
Bijeg u planine
Braco i Nena Dimitrijević
Odabrani tekstovi
Snježana Banović
Kazalište krize

KNJIGA TJEDNA

DOGAĐANJA



  za dostavu van HR kontaktirajte prodaja@durieux.hr
Tehnička realizacija 100posto.net © 2003.